Vraćala Se Jelena

Vlak broj šesto sedamdeset i pet

Sa trećeg perona polazi ka moru

Ja i ona sami, čitav svijet

Vraćala se Jelena u Crnu Goru

Mašnica u kosi, uska bluza na njoj

I jedan kofer možda stariji od nje

Na moje je grudi nježno prislanjala lice

Od Jelene na rastanku to bijaše sve

I htio sam tada da miniram prugu

Da vlakovi kasne sedamdeset dana

Sa prozora kupea recitirajući tugu

Zaklela se Jelena da će živjet sama

Trebao sam reći nešto izuzetno

Što će se pamtit duže i od mita

Glupo je bilo da joj kažem sretno

Nije ona Selma da ne zna da čita

Samo još ruku u daljini slutim

Mahala je dugo ko da zvone zvona

A ja stojim uz prugu sam i šutim

Otišla je Jelena sa trećeg perona

I htio sam tada da miniram prugu

Da vlakovi kasne sedamdeset dana

Sa prozora kupea recitirajući tugu

Zaklela se živjet će sama

I htio sam tada da miniram prugu

Da vlakovi kasne sedamdeset dana

Sa prozora kupea recitirajući tugu

Zaklela se živjet će sama

I htio sam tada da miniram prugu

Da vlakovi kasne sedamdeset dana

Sa prozora kupea recitirajući tugu

Zaklela se Jelena da će živjet sama