Ponekad pomislim da bi najbolje bilo
Da se nikada ni vidjeli nismo
Jer previše bola, previše rana na duši
Jedno drugome zadali mi smo
I tko je kriv, sad je to najmanje bitno
Kada zidovi oko srca se grade
A ne mogu pobjeći, jer tvoje sjene me prate
A moji putovi uvijek tebi se vrate
A mogli smo drugačije
Samo da smo sve, barem izrekli ranije
I boli me, boli me, sve što podsjeća na tebe
A kada me pogledaš hladno, srce mi umire
I previše, posvuda još, kroz vene mi putuješ
I lomiš me, umaraš, snagu mi uzimaš
A tako nedostaješ
Sve ove godine u svakoj drugoj te tražim
Barem pojavi se i ovu žeđ mi utaži
Da usne zapamte koga to imati neću
I tko to razlog je što više ne znam za sreću
A mogli smo drugačije
Samo da smo sve, barem izrekli ranije
I boli me, boli me, sve što podsjeća na tebe
A kada me pogledaš hladno, srce mi umire
I previše, posvuda još, kroz vene mi putuješ
I lomiš me, umaraš, snagu mi uzimaš
Boli me, boli me, sve što podsjeća na tebe
A kada me pogledaš hladno, srce mi umire
I previše, posvuda još, kroz vene mi putuješ
I lomiš me, umaraš, snagu mi uzimaš
A tako nedostaješ
