Rapsodija

U svoje je oči svemir sakrila

I zvjezdani prah na usne prosula

Dok hoda po žici mojim snovima

Tiha je da me ne bi budila

Rapsodija je biti ja

Kad me voli od svih žena ona najljepša

Rapsodija ona i ja

Ljubav glavnu riječ nam je ukrala

Na njenom sam srcu šator digao

I ložio ljubav gdje sam stigao

Da sve naše iskre plamen postanu

Na korak-dva zvijezde da nam ostanu

I ako stignu oni hladni, kišni dani

Tu pod stijene moga srca samnom stani

Čuvam nas i sakrivam od vjetrova

Jer ako ljubav postoji, ljubav smo ti i ja