Balada O Pišonji I Žugi

Pišonja i Žuga su pamtili dobro Šta im je te večeri govorio Lepi "More je provod, more su koke More je izvor života, je li tako, Moke?" Moke je još dodo i to da se strankinje praskaju pravo I da je u Zaostrogu u kampu svaku noć drugu jebavo Pišonja i Žuga mogli su ih slušati i noć cijelu Pišonja i Žuga imali su krv sedamnaest godina vrelu Pišonja i Žuga Još istu noć su Pišonja i Žuga Maznuli kasetaš iz Doma invalida A malo zatim i autobus Auto-prevoza sa Hrida Pišonja ubaci u brzinu To vrelo ljetno veče oko 22 časa "A sada, pravac more" Viknu Žuga iz sveg glasa Pišonja je vozio i pušio duhan Žuga voli crne, a Pišonja plave A poslije mora dalje u svijet Samo se hrabri dokopaju slave A onda "Zbogom, barake na Breci" Viknu Žuga i kasetaš odvrnu jače Dobit ćete razglednicu iz afričke zemlje Safari Zbogom, žohari Pišonja i Žuga Dva vjerna druga Krote opasne krivine Molim te, čuvaj ih, Kraljice brzine Murija je blokirala cestu Negdje kod Bradine oko 23:05 U autobusu je svirao bugi-vugi Vidjevši drotove pri brzini od 80 na sat "Vežite se, polećemo", Pišonja reče Žugi Strahovit tresak zapara zrak Čak i iskre poletješe u mrak Pričali su ujutru i kleli se u majku Da su auspuh i retrovizor našli čak Pedeset metara dalje u jarku Pišonja i Žuga Dva vjerna druga Krote opasne krivine Molim te, čuvaj ih, Kraljice brzine I dok su Pišonju unosili u hitnu On ugleda mjesec iznad sebe i reče "Bože, kako neki mogu gore A ja i Žuga ni na more?" Poslije toga je pao u nesvijest I više nije mogao čuti Kako se još dugo na nebu smijao Mjesec žuti Pišonja i Žuga