Susret (L'Appuntamento)

Već sam griješila k' o drugi svi I to se zna Da sam tražila sigurnost Ako pogriješim i sad Što se može još promijeniti Nejasna budućnost Što mi može dati ovaj čudan susret Još jednu moju ludost Moju tugu vide ljudi svi Kad prolaze kraj mene Samo ne vidiš je ti Ni suze jedne žene Sunce silazi na mokro lice I mali znak je nade Da pojavit ćeš se jednom I biti moj za kraj balade Već kasniš, požuri Ja ne postojim Jer ako ne dođeš ne postojim Ne postojim, ne postojim Tu se vrijeme mijenja i sad će kiša Ja ostajem i čekam Nije važno što će ljudi reći Nek' odnosi me rijeka Gledam u nutrinu da pročitam U duši piše Da sam žena sama I ništa, ništa više Moj dragi već kasni Ja ne postojim Jer ako ne dođe ne postojim Ne postojim, ne postojim Svjetla, izlozi, reklame, ceste Ovo sve miješa se u masi Moja sjenka se umorila od pratnje Kako sporo dan se gasi Ne preostaje mi nego opet kući U one sate puste Čitav život bih ti dala Više još što propuštaš kroz prste Ti ne razumiješ da ne postojim Od danas zauvijek ne postojim Ne postojim, ne postojim