Pusti

Dižemo silne zidove svojih ego tripova A iza njih smo usamljene skitnice (skitnice) Najgore je kad desi se da u trenu nestane Ono što gradili smo sad je prazan hram (prazan hram) Kako se lako odreći jedni drugoga Sve svete stvari danas ništa ne znače Negdje u tami prkosi pravednik koji doziva Vjetar što utjehom će izbrisati bol Pusti, nek' misle što hoće Pusti, nek' misle što hoće Opet prkosim u tami, ovog puta nema vraćanja Ja sam pravednik, ovo su nepravedna sjećanja Pamtim sreću koja traje duplo manje Malo procvjeta pa se pretvori u sranje I kad postanem princ drugi dan sam opet žaba Umoran i nemoćan k'o neka stara baba Sve je usporeno, opet osjećam se grogi Sve što boli u trbuhu mi se se zdrobi Odbijam bit' provociran, odbijam bit' iznerviran Odbijam bit' drogiran, pijan, izoliran Zašto više nismo ljudi dobre volje Zašto naše ne valja, a tuđe je bolje Zašto sve što raste mi režemo u korijenu Zašto nepromjenjivi obećavaju promjenu A svijet je nekad lijep kada gledam ga takvog Na njemu nema dosta hrane, al' ima metak za svakog' Pusti, nek' misle što hoće Pusti, nek' misle što hoće Zašto dižu se zidovi stvoreni iz boli I tko su svi ti umjetni idoli Govore sorry kad za milost se moli A reklame im govore kako se živi i voli Zato opet, opet idem nazad Duboko ispod, dublje nego ikad Gdje visoko je pod i bit' će mi dobro Sve nevažno pro'će A do tada puštam ih nek' misle šta hoće Pusti, nek' misle što hoće Pusti, nek' misle što hoće