Obrnuti red stvari

Pred vikend vrisnulo je veče da se otisnem u grad

Ako se to mesto može nazivati gradom

Jer taj prostor sve je više pustinja i jad

Za nove varvare raj, za ostale pakao

Obukoh provereni način, kožu posmatrača

Prigrlih senku koja zna

Da eho vriska u tebi, jeste vrisak u meni

Da prebrz hod lako sklizne u pad

Zaključah vrata stana, otključah vrata u zgradi

Vazduh ulice u lice baci

Obrnut red stvari

Još jutros činilo se da je sve to bio ružan san

Da ovog puta negdje će me odvest ovaj dan

Negdje dalje, negdje tiše, mjesecu bliže

Al' vani snio je i dalje isti umorni grad

I prije nego padne večer, spustit će se mrak

Opet ista pjesma, nije dobar znak

Jer ni ptica više nema, šapuće tajac

Negdje traže boje što ih uzeo je prosinac

Zaključah vrata stana, otključah vrata u zgradi

Zrak s ulice u lice baci obrnut red stvari

Vidim prevaru izgradnje, prostor silom narušen

Srećem ucenjena lica, roze klopkom zabave

Čopor ljudi kako urla uz odvratan zvuk

Prljav nagonski krik, hladnoćom tehnike pun

Sam onda nađem mirno mesto gde ću moći da odmorim

I misli u melem utopim

Da sam ostao u sobi samo bih vrteo na dnu

Iste probleme i reči u krug

Sve što je težilo višem već je pogaženo nisko

Da niže hrani se i diše za obrnut red stvari

Već dugo ne znam gdje smo stali, jesenj zimaj proljeće

Jednom imali su ime ali sad svejedno je

Noć se pruža nad prazninu ulica, haustora

Ostala su samo svjetla s tuđih prozora

Možda ako samo krenem, nije bitno gdje

Vozit ću se ravno, kroz avenije

Svaka cesta negdje vodi, noć tek počinje

Možda putem sretnem sebe ili barem dijelove

Gradu gubi se trag, nestaju bulevari

U daljini ja sa njima, i obrnut red stvari