Ne Daj Se Ines

Ne daj se, Ines Ne daj se godinama, moja Ines Drugačijim pokretima i navikama Jer još ti je soba topla, prijatan raspored i rijetki predmeti Imala si više ukusa od mene Tvoja soba divota Gazdarica ti je u bolnici Uvijek si se razlikovala po boji papira svojih pisama Po poklonima, i pratila me sljedećeg jutra, oko devet, do stanice Ruši se zeleni autobus, tjeran jesenjim vjetrom Kao list niz jednu beogradsku padinu U večernjem sam odijelu i opkoljen pogledima Ne daj se, mladosti moja Ne daj se, Ines Dugo je pripremano naše poznanstvo I onda slučajno uz vruću rakiju I sa svega nekoliko rečenica, loše prikrivena želja Tvoj je način gospođe i obrazi seljanke Prostakušo i plemkinjo moja A tvoje grudi, krevet I moja soba obješena u zraku kao narandža Kao narandžasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba Proleterskih brigada 39, kod Grković Pokisla ulica od prozora dalje i šum predvečernjih tramvaja Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromaštva Upotreba zajedničke kupaonice I molim vas, ako netko traži Ne daj se, Ines Evo me, ustajem tek da okrenem ploču Da li je to nepristojno u ovakvom času? Mozart, Requiem, Agnus Dei Meni je ipak najdraži početak Raspolažem s još milion nježnih i bezobraznih podataka naše mladosti Koja nas pred vlastitim očima vara i krade, i napušta Ne daj se, Ines Poderi pozivnicu, otkaži večeru Prevari muža, odlazeći da se počešljaš U nekom boljem hotelu Dodirni me ispod stola koljenom Generacijo moja, ljubavnice Znam da će još biti mladosti Ali ne više ovakve u prosjeku 1938. Ja neću imati s kim ostati mlad ako svi ostarite I ta će mi mladost teško pasti A bit će ipak da ste vi u pravu jer sam sam na ovoj obali Koju ste napustili i predali bezvoljno A ponovo počinje kiša, kao što već kiši u listopadu na otocima More od olova i nebo od borova Udaljeni glasovi koji se miješaju Glas majke, prijatelja, kćeri, ljubavnice, broda, brata Na brzinu pokupljeno rublje pred kišu I nestalo je svjetla s tom bjelinom Još malo šetnje uz more i gotovo Ne daj se, Ines