Ti me ne razumiješ, ti me ne razumiješ
Jer trebam konstantan dodir
Te dvosmislene riječi, ko da ne znam
Već si daleko u mislima sivim
Ma nikako da shvatim što to treba značit
Il' bježiš polako i tiho od mene?
I opet, opet, opet, opet, opet je tama
I sve si bliže meni, ali ipak sam sama
A puno znači osmijeh, ali ti ne misliš tako
Govoriš bez riječi, sasvim odlaziš lako
Lica su bez sjenki, postaju praznina
Kroz noć ja vidim sebe
I postajem sav nemir koji skupljam dugo
U porculanskoj čaši
I opet, opet, opet, opet, opet je tama
I sve si bliže meni, ali ipak sam sama
A puno znači osmijeh, ali ti ne misliš tako
Govoriš bez riječi, sasvim odlaziš lako
I opet, opet, opet, opet, opet je tama
I sve si bliže meni, ali ipak sam sama
A puno znači osmijeh, ali ti ne misliš tako
Govoriš bez riječi, sasvim odlaziš lako
Govoriš bez riječi, sasvim odlaziš lako
Govoriš bez riječi, sasvim odlaziš lako
