Brdo

porekad odem sam

na to brdo iznad grada

ponekad samo da ne mislim

i brzo nestane što me

mučilo do tada

i brzo nestanem nema me

sve što radim tad

hodam, dišem, slušam, gledam

sve što radim tad

je to

I sve se poklopi

mislim kako nikad ništa

ne bi mijenjad

(za to)

do noći postanem

ko sam uvijek htio biti

do noći postanem drugi ja

i traje danima,

sve dok se u jednom trenu

blato skine sa cipela