Igraj Narode Moj

Kad se čovjek rodi i stupi na scenu

Uloga mu laka, neponovljiva

Jer danas je djete sutra možda čovjek

Obrnuto samo želja, neostvarljiva

Igraj narode moj!

Kad su meni u septembru pedesete život dali

Dali su mi i ulogu moju

Dal' ju želim nisu me pitali

Igrao sam sve od tada uvijek dobro

I svi su mi pljeskali

A jučer kad sam bio najiskreniji

Jučer su me izviždali

Gurnuli me dole sa scene

Htjeli da im vratim dug

Govorili protiv mene

Zahtjevali kaznu sud

I sad lutam tražim pomoć

Uspomene zovem svoje

Da mi daju malo sreće

I vrate me u djetinjstvo moje

I da opet ko' nekad živim kao ptica

Da vjerujem svima i da volim ljude

Da jurim poljima i proljetnim šumama

Da me jutrom usne moje majke bude

Da se ludo radujem kad krenem u školu

Da se svaki dan sto puta zaljubim

I da drhtim od sreće dok držim joj ruke

Ne znajući kako da je poljubim

Igraj!

Igraj narode moj, igraj!

Igraj narode moj

Pozornica je svima otvorena

Hajde redom svi

Dobra ova muzika pobro

Života mi

Kad čovjek shvati da prošlo se ne vraća

I da je već ostario sa dvadeset godina

On se oženi onom koju voli

I misli da je sreća to što ima

A od nje samo traži

Da mu bude vjerna i da rodi sina

Jer svi smo mi veliki i svi smo mi mali

Ali u suštini svi smo jedno isto

Isti svi imamo početak

Svi imamo kraj

A ono između možda nije bitno

Zato igraj sad, narode moj

Život je scena velika

I nije važno tko je na njoj glavni

Jer mi smo i glumci i autori i publika