Navika

Vrijeme liječi svaku ranu Vrijeme ne znači ništa Kad jednom imaš svijet na dlanu Poslije tog sve je ista zabluda Zauvijek ja, zauvijek ti, ljubavi sluge Znaju da ova noć nije noć k'o sve druge Al' navikla sam živjeti tako I što bi sada mijenjala Jer to je samo navika, samo navika, da zatvaram oči I sanjam čovjeka što je morao već odavno doći Ali trebala sam slijediti put koji vodi van iz tog mraka I trebala sam krenuti, znam, al' evo nisam se makla Nisam se makla Nisam se makla Malo tog u riječi stane, zato daj, ne govori Ravnodušan ton u glasu skriva tugu što gori U nama Zauvijek ja, zauvijek ti, ljubavi sluge Znaju da (znaju da, a-a-a)ova noć nije noć k'o sve druge Al' navikla sam živjeti tako I što bi sada mijenjala (Navika) Jer to je samo navika, samo navika, da zatvaram oči I sanjam čovjeka što je morao već odavno doći Oh, ali trebala sam slijediti put koji vodi van iz tog mraka I trebala sam krenuti, znam, al' evo nisam se makla Oh-oh-oh (navika, samo navika, da zatvaram oči) oh-oh-yeah I sanjam čovjeka što je morao već odavno doći Jer to navika, samo navika, da zatvaram oči I sanjam čovjeka što je morao već odavno doći Navika, navika, navika (I sanjam čovjeka što je morao već odavno doći) Oh, ali trebala sam slijediti put koji vodi van iz tog mraka I trebala sam krenuti, znam, al' evo nisam se makla Nisam se makla Nisam se makla