Zvonila su za oluje
Zvonila su za vjenčanja
Zvonila su za živote
I za zadnja putovanja
Kao neka vječna glazba
Naše slave, našeg jada
Zvonila su od davnina
Stara zvona moga grada
Boga su i ljude zvala
Za trabakul koji tone
Zvonila su, zvonila su
Za gromače i balkone
Skupljala su naše lađe
Kao ptiće svoga gnijezda
K'o da srce majke kuca
U zvoniku ispod zvijezda
Dok spavaju stare luke
I treperi plavi svod
Zvonici su kao ruke
Koje prate bijeli brod
U kamenu nema neba
Čovjek prođe težak put
Al' su jednom kad ih treba
Stara zvona opet tu
Pričaju nam našu povijest
Brižno kao otac sinu
U večeri kao ova
Izlila su svu toplinu
Kao neka vječna glazba
Kolijevki i kolonada
Slušajte ih kako zvone
Stara zvona moga grada
(A-a-a-a-a, a-a-a-a-a, a-a-a-a-a)
(A-a-a-a-a, a-a-a-a-a, a-a-a-a-a)
U kamenu nema neba
Čovjek prođe težak put
Al' su jednom kad ih treba
Stara zvona opet tu
Pričaju nam našu povijest
Brižno kao otac sinu
U večeri kao ova
Izlila su svu toplinu
Kao neka vječna glazba
Kolijevki i kolonada
Slušajte ih kako zvone
Stara zvona moga grada
