Opet

Ti me ne razumiješ, ti me ne razumiješ Jer trebam konstantan dodir Te dvosmislene riječi, ko da ne znam Već si daleko u mislima sivim Ma nikako da shvatim što to treba značit Il' bježiš polako i tiho od mene? I opet, opet, opet, opet, opet je tama I sve si bliže meni, ali ipak sam sama A puno znači osmijeh, ali ti ne misliš tako Govoriš bez riječi, sasvim odlaziš lako Lica su bez sjenki, postaju praznina Kroz noć ja vidim sebe I postajem sav nemir koji skupljam dugo U porculanskoj čaši I opet, opet, opet, opet, opet je tama I sve si bliže meni, ali ipak sam sama A puno znači osmijeh, ali ti ne misliš tako Govoriš bez riječi, sasvim odlaziš lako I opet, opet, opet, opet, opet je tama I sve si bliže meni, ali ipak sam sama A puno znači osmijeh, ali ti ne misliš tako Govoriš bez riječi, sasvim odlaziš lako Govoriš bez riječi, sasvim odlaziš lako Govoriš bez riječi, sasvim odlaziš lako