Zvona Moga Grada

Zvonila su za oluje Zvonila su za vjenčanja Zvonila su za živote I za zadnja putovanja Kao neka vječna glazba Naše slave, našeg jada Zvonila su od davnina Stara zvona moga grada Boga su i ljude zvala Za trabakul koji tone Zvonila su, zvonila su Za gromače i balkone Skupljala su naše lađe Kao ptiće svoga gnijezda K'o da srce majke kuca U zvoniku ispod zvijezda Dok spavaju stare luke I treperi plavi svod Zvonici su kao ruke Koje prate bijeli brod U kamenu nema neba Čovjek prođe težak put Al' su jednom kad ih treba Stara zvona opet tu Pričaju nam našu povijest Brižno kao otac sinu U večeri kao ova Izlila su svu toplinu Kao neka vječna glazba Kolijevki i kolonada Slušajte ih kako zvone Stara zvona moga grada (A-a-a-a-a, a-a-a-a-a, a-a-a-a-a) (A-a-a-a-a, a-a-a-a-a, a-a-a-a-a) U kamenu nema neba Čovjek prođe težak put Al' su jednom kad ih treba Stara zvona opet tu Pričaju nam našu povijest Brižno kao otac sinu U večeri kao ova Izlila su svu toplinu Kao neka vječna glazba Kolijevki i kolonada Slušajte ih kako zvone Stara zvona moga grada