Kosa

Nakon svega, dođe mi i da te branim Kako nisko, ispod časti Stvarno čovjek može pasti Slažem da se volimo, pa se sramim Jer ti se jedva sjetiš nas, ja mirim se sa tim Da čitav život ne zaboravim Na tvoju kosu kad u jesen lišće nečujno padne Zimi dok hladnoća stišće, tvoje ruke hladne Ljeti dok te sunce grije, ja mislim na tebe I uzalud se borim sama protiv sebe Teška srca priznajem da još te volim I kad tuđe ruke diram I tad možeš biti miran Al' više nemam razloga da se borim Jer ti se jedva sjetiš nas, ja mirim se sa tim Da čitav život ne zaboravim Na tvoju kosu kad u jesen lišće nečujno padne Zimi dok hladnoća stišće, tvoje ruke hladne Ljeti dok te sunce grije, ja mislim na tebe I uzalud se borim sama protiv sebe A ti se jedva sjetiš nas, ja mirim se sa tim Da čitav život ne zaboravim Na tvoju kosu kad u jesen lišće nečujno padne Zimi dok hladnoća stišće, tvoje ruke hladne Ljeti dok te sunce grije, ja mislim na tebe I uzalud se borim sama protiv sebe